Damir Josić baranjski je poduzetnik i vinar koji stoji iza jednog od najprepoznatljivijih eno-gastro projekata u regiji. Kroz svoj rad dosljedno promiče lokalne namirnice, tradiciju i baranjsku vinsku kulturu, spajajući ih s modernim pristupom ugostiteljstvu. Njegova vizija rezultirala je restoranom, vinarijom i kušaonicom vina Josić, mjestom koje autentično predstavlja Baranju, ali i postavlja visoke standarde kvalitete i doživljaja.

Vaša karijera je ljudima jako zanimljiva jer ste mijenjali više struka, što vam je bilo najzanimljivije raditi?

Krojač muških odijela. Bilo je vrlo kreativno i zanimljivo. Do početka Domovinskog rata uspješno sam se bavio tim poslom i zaista me ispunjavao i činio sretnim.

Je li vam taj posao dao određenu pedantnost koja vam danas pomaže u ovom poslu?  

Tako je, budući da sam išao u zanat, kako se to kaže, naučio sam što znače red, rad i disciplina. U krojenju morate biti izuzetno precizni i pedantni, to je svakome jasno, odmah se vidi odustupanje.

Što vas je potaknulo da 1999. godine kupite stare nasade loze u Baranji? 

Oduvijek sam imao istraživački duh i želju za promjenom posla. Kao dijete sam dolazio ovdje u surduke (lokalni termin za plitke prirodne udoline, op.a) s pokojnim ocem i to me nekako emotivno povuklo. I vidio sam priliku.

Koliko se tadašnja vizija razlikovala od slike današnjice?

Ostvariti sve baš onako kako ste zamislili nije naravno moguće, no mogu mirne duše reći za to što smo realizirali – to bi bilo to, došao sam na razinu enologije koju sam zapravo želio postići.

Što mislite da je bilo presudno za vaš uspjeh? 

Vizija stilistike vina. Imao sam jasnu ideju što želim stvoriti i kakvo vino želim ponuditi ljudima. Primjerice, kada govorimo o Josić Cuvée vinu, našoj perjanici odnosno kupaži (mješavini) četiri sorte – i nju sam mentalno kreirao korak po korak i vjerovao da će biti prihvaćena. I pokazalo se da sam bio u pravu.

Znači, vodili ste se vlastitim ukusom? 

Tako je. Ono što je meni bilo ukusno, pretpostavio sam da će se svidjeti i publici, koja je danas zapravo prilično zahtijevna.

Kad ste radili u restoranima, često ste spominjali koliko su disciplina i pravila tamo bili strogi. 

Da, jako. Kad bih danas pričao kako je bilo raditi u Italiji, mnogi bi pobjegli glavom bez obzira. Tamo nema rasprave sa šefom. Kad vam nešto kaže, možete samo odgovoriti ‘Da, šefe.’ Čim krenete s ‘ali’, gotovi ste.

Što je po vama važnije –  disciplina ili motivacija? 

Disciplina i motivacija moraju ići zajedno. Ako imate disciplinu bez motivacije, čovjek se s vremenom iscrpi.

Što čini dobrog vinara, a što dobrog poduzetnika? Može li se to odvojiti? 

Da biste bili uspješan vinar, morate biti i uspješan poduzetnik. Možete proizvesti najbolje vino na svijetu, ali ako ga ne znate predstaviti publici, ostat ćete neotkriveni u nekom zapećku. Trik je spojiti kvalitetu proizvoda i sposobnost da ga približite ljudima.

Jeste li na početku imali nekoga kome ste se mogli obratiti za savjet? 

Naravno. Kao što dijete uči hodati uz nekoga, tako sam i ja učio. Imao sam ljude od kojih sam tražio savjete, posebno oko enologije i tržišta vina. Trgovina je vrlo nemilosrdna i nije dovoljno imati samo odličan proizvod.

Koju sortu vina najviše preferirate? 

Cabernet Franc. Veliki sam zaljubljenik u to vino. To mi je omiljeno vino.

Najbolja boca vina koju ste kušali? 

Naš Cabernet Franc 2024. To je upravo ono kako sam zamišljao u svojoj mašti.

S obzirom na to da ste i slastičar, što birate na kraju dana – čašu vina ili desert? 

Čašu vina.

Kako vidite budućnost vinskog turizma? 

Sve ovisi o ljudima koji žele ulagati i razvijati turizam, ovdje gastronomski turizam može procvjetati u punom smislu. Treba još sadržaja, podruma i malih vinarija koje će nuditi nešto posebno i drugačije.

Koristite li umjetnu inteligenciju u proizvodnji vina? 

Trenutno ne, ali istražujemo mogućnosti i planiramo ulagati u tom smjeru. Umjetna inteligencija će sigurno imati svoju ulogu u budućnosti.

Koji je vaš moto? 

Uči, radi i budi uporan.

Što biste voljeli da vam je netko rekao na početku poduzetničkog puta? 

Zapravo, imam drugačiju priču – jedan prijatelj enolog rekao mi je da se ne upuštam u ovaj posao. Rekao je da će biti jako teško i da bih mogao požaliti. Danas razumijem što je htio reći. Ovo nije običan posao.

Jeste li požalili? 

Nisam. Iza nas je 25 godina rada, školovanja, odricanja i stalnog učenja. Posao je vrlo kreativan i zanimljiv, ali je prijatelj bio dijelom u pravu – bude izuzetno zahtjevno.

Vidite li se u Baranji i za 15 godina? 

Apsolutno. Volio bih vidjeti što će Baranja postati u budućnosti. Osobno, mislim da je pred njom puno lijepih stvari.

Intervju realizirale: Andrea Vuković i Štefica Grižinovec

Fotografije su vlasništvo: Restorana i vinarije Josić / Mario Đurkić